Quote:
Originally Posted by slowstar
Jos jedan "smor" za koji se izvinjavam:
TVRDIM da se niko nije rodio sa apsolutnim sluhom, on se uvek stiche, ali nazalost (ili na srecu) neki ga steknu, a neki drugi nikada...
Vecina ljudi koji ga poseduju, obicno i ne budu svesni kada su ga stekli, samo odjednom shvate da ne cuju samo relativne odnose u intervalima i akordima, nego cuju i apsolutnu intonaciju, sto je lepo saznati, ali iz iskustva znam, da izuzev ako niste dirigent "a capella" hora to nista ne znaci u odnosu na osobe koje imaju "obican" ali dobar relativan sluh, koji se jos i naziva "Idealan"
|
Da pojačam "smaranje"!
Analogija napisanog sa ?ahom: kada sam počeo da ga igram u jednoj knjizi sam pročitao da moram da naučim tablu napamet. Poku?ao sam, nije i?lo pa sam batalio. Onda sam igrao i igrao i odjednom shvatio da imam tablu u glavi i da znam da je polje e4 belo i da konj mo?e da skoči na crno g5 polje na primer. Odavno mogu da igram ?ah napamet ne gledajući u tablu. Ali to je ?ah, za apsolutni sluh mislim da je ipak urođena stvar.
Mene apsolutni sluh fascinira. Nemam muzičko obrazovanje i ne mogu da teorijski raspravljam o tome, ali poznajem Andru basistu orkestra VJ koji ima apsolutni sluh. On mi na?timuje gitaru i kada je proverim ?timericom to je u dlaku to. Obzirom da gitara nije dobro temperovan instrument ka?em da mi se ne sviđa E dur, a on u par sekundi pre?timuje i dobijem savr?en E dur. E sad, pročitao sam na vi?e mesta da to nije nikakva prednost da bi neko bio dobar muzičar. Svejedno, ostajem fasciniran tim darom.
Ako sam malo OT ne ljutite se, jednostavno nisam izdr?ao.