Ma jesam li ja pisala ovaj prvi post gore?!
Uglavnom... ja nisam ni imala namjeru biti nečiji tonski snimatelj, niti nečiji producent, ali nekoliko puta sam na to pristala i skoro svako od tih iskustava je bilo ultra-mučenje. Od nemogućnosti da se odsvira uz metronom do snimanja jedne riječi 3 h, do iscrpljivanja mojih psiholo?kih talenata kojima ulijevam volju, snagu i vjeru u sebe nekom koga vidim prvi put u ?ivotu.. ma daaaaj... premalo me plaćaju za tako ?to....
?to sam tada otkrila? To nije za mene. Rad sa amaterima, no way. A profesionalnci ionako neće doći na snimanje u moj mali studijić, tako da sam to rje?ila po kratkom postupku i odlučila do love doći nečijim svojstvenijim sebi.... na kraju je ispalo jo? bolje (i masnije plaćeno)!
