[Hush]

Dr?i se u lijevoj ruci, a desna manipulira ventilima. Opseg je teoretski 3 oktave: od fis (malog)-f3 (kod jazz trubača do c4.); ali praktično rijetko zalazi preko c3(odnosno b2), jer su tonovi iznad te granice vrlo usiljeni i izvođački rizični.
Slijedi pregled tonskih visina koji se dobivaju na određeni polo?aj. (0 označava ne pritisnuti ventil; 1 pritisnuti 1. ventil; 2 = pritisnuti 2. ventil; 3 = pritisnuti 3. ventil). Gornji (vi?i) se tonovi na isti polo?aj (prstomet) dobivaju pomicanjem usta.
000 ? c1, g1, c2, e2, g2, b2, c3;
020 ? h, fis1, h1, dis2, fis2, a2, h2;
100 ? b, f1, b1, d2, f2, as2, b2;
120 (003) ? a, e1, a1, cis1, e2, g2, a2;
023 ? as, es1, as1, c2, es2, ges2, as2;
103 ? g, d1, g1, h1, d2, f2, g2;
123 ? fis, cis1, fis1, ais1, cis2, eis2, fis2.

Legato je najlak?e odsvirati kad se izvode susjedni parcijali u 2. polo?aju.

S Wagnerom se javljaju trube s ventilima.
Truba ima 3 registra: duboki: fis-c1 ? tro?i puno zraka jer rade samo ventili pa nije virtuozno (zvuk im je mračan, zloslutan, ?sudbinski?); srednji: c1-g2 ? zvuči svečano osobito a due; visoki: g2-d3 ? prema vi?im tonovima je tendencija ka ff.

Danas se preferiraju 2 ?timunga: truba in B koja ima svečaniji karakter i in C koja je dosta svijetla.
Za klasičnu se glazbu uglavnom upotrebljavaju ravne sordine od metala, a u jazzu najrazličitiji oblici i materijali. Sordina se ne koristi isključivo za uti?avanje jer truba i s otvorenim tonom mo?e ostvariti lijep i relativno mek piano. Ona mijenja boju zvuka, karakter i izraz. U pianu on sa sordinom gubi sav sjaj i punoću, dobija nazalni prizvuk i jednu nje?nu rijetkost, donekle sličnu oboi; kao i u slučaju horne, takvim se tonovima lako posti?e iluzija da zvuk dopire iz daljine. Sordina u orkestru slu?i za eho efekte i kolorističke (moguć je i ff, ali zvuči reskije; izuzetno je o?tar i izobličen, pa djeluje groteskno ili uzbudljivo prijeteći).
Budući da truba ima najkraću cijev od limenih puhača ona i najlak?e izgovara, najvirtuozniji je limeni puhač. U legatu je lak?e dobiti prirodne parcijale nego ispreskakane. (Najlak?i je triler g-fis ? 000 ? 020; B-C se dobiva jednostavno - samo usnicama.)

Piccola tromba in D (jo? nazvana Bach truba)? jako svijetla; in Fse koristi u 2. Brandenbu?kom koncertu J-. S. Bacha.
U baroku je tromba bila melodijski instrument, virtuoznija, bila je bez ventila pa su morali tra?iti parcijale.
Velika truba in Es ? u Wagnerijanskom sastavu u sastavu truba. On diferencira limene puhače na trube i rogove tako ?to ih stavlja u grupe ? raslojavanje orkestra u određene porodice.
Dionica trube redovito se pi?e u violinskom ključu i (kao i horna) bez stalnih predznaka.
Mali, klasični simfonijski orkestar sadr?i u pravilu 2 trube, a veliki, romantičarski redovito po 3 ili 4. Nisu rijetki slučajevi u kojima se ih s e uključuje i veći broj (G. Verdi: Requiem, L. Janaček: Simfonietta).