[Hush]

?ičanim je instrumentima zajedničko posjedovanje rezonatora (u obliku kutije ili ploče) i ovisnost visine tona od pojedinih osobina ?ice. Za tu ovisnost vrijede sljedeća pravila:
- vi?i zvuk na staje ako je ?ica: a) kraća, b) tanja, c) lak?a, d) zategnutija

GUDAČKI

Gudačka grupa instrumenata je najuniverzalnija u orkestru, stoga i čini njegovu bazu. Odlikuje se izuzetnom homogeno?ću unutar kompletnog opsega, svira bez zamora i posjeduje sve dinamičke nijanse. Visinu tona određuje tehnika lijeve ruke. Spu?tanjem prstiju na ?icu dobivamo njeno skraćivanje ? dakle vi?i ton.
Kod svakog instrumenta razlikujemo 3 bitna elementa:
1.ORIGINATOR - gudalo, tj. faktor koji proizvodi ton;
2. VIBRATOR ? ?ica koja skraćivanjem mijenja visinu tona;
3. REZONATOR ? tijelo

Gudački prstomet je drugačiji od klavirskog: palac je izvan dodira ?ica, on stabilizira pokrete ruke i podr?ava instrument. Ka?iprst se smatra prvim prstom, srednji ? drugim, prstenjak ? trećim i mali prst ? četvrtim. (Prstomet se obilje?ava arapskim brojevima.) Ako prsti ne dodiruju ?icu ona zvuči kao prazna, slobodna, ?to se označava nulom.
Kod tehnike lijeve ruke gudača va?nu ulogu igra pojam pozicije (polo?aja), tj. njenih mogućih polo?aja u odnosu na ?ice. (Pozicije se označavaju rimskim brojevima.) Kao prva pozicija smatra se polo?aj u kojem prvi prst zahvaća stupanj iznad osnovnog tona ?ice (tj. onog koji zvuči kad je prazna), dok ostali prsti dolaze redom na stupnjeve koji slijede. Tu se podrazumijeva i mogućnost izvođenja kromatskih varijanti stupnjeva na tzv. polupozicijama. Druga pozicija je ona u kojoj je prvi prst le?i na drugom stupnju iznad tona prazne ?ice.
(Primjer za I poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na ?ici a1 onda ispod ili iznad tona a1 pi?emo nulu (0 je oznaka za praznu ?icu), ispod tona h1 pi?emo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona c2 pi?emo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona d2 pi?emo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), a ispod tona e2 pi?emo ton 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
I
a1 h1 c2 d2 e2
0 1 2 3 4
(Primjer za II poziciju: ako je riječ o tonovima koji se nalaze na ?ici a1 onda ispod tona c2 pi?emo broj 1 (tj. sviramo ga prvim prstom), ispod tona d2 pi?emo broj 2 (tj. sviramo ga drugim prstom), ispod tona e2 pi?emo broj 3 (tj. sviramo ga trećim prstom), ispod tona f2 pi?emo broj 4 (tj. sviramo ga četvrtim prstom).)
II
c2 d2 e2 f2
1 2 3 4
Gudači mogu svirati i vi?eglasje, uglavnom dvoglasje. Najbolje zvuče sekste i terce.

Na svakom du?em tonu upotrebljava se VIBRATO. To je postupak pri kojem se prst giba lijevo i desno na jagodici u pravcu du?ine ?ice. Njime se posti?e o?ivljavanje tona. Njegova brzina varira u skladu sa specifičnim zahtjevima glazbe. Obično se duge note vibriraju duljim vibratom, a kratke kraćim. U klasičnoj se glazbi vibrato ne bilje?i. Ukoliko ipak treba bilje?iti onda znak za vibrato izgleda poput valova (?irih za dugi vibrato, a u?ih za kraći).

Desna ruka određuje artikulaciju (oblikovanje). Najvi?e se svira gudalom koje se dr?i između palca i prstiju desne ruke. Gudalo se uglavnom vuče na 1/2 puta između hvataljke i konjića.
Gornji kraj gudala je uzak i ?iljat i naziva se vrh, dok je na donjem, ?irem kraju smje?tena pokretljiva ?abica. Usporedo sa ?tapom (od 75 cm) između vrha i ?abice razapete su strune načinjene od dlaka iz konjskog repa. Strune se zate?u ručicom (iza ?abice, na samo kraju ?tapa). Strune se premazuju kolofonijem ? vrstom ljepljive smole koja pobolj?ava njihovo prianjanje uz ?icu i izazivanje njenog treperenja.
Moguća su 2 osnovna poteza gudalom:
V - od vrha prema ?abici ? ton je ti?i (p)
Π - od ?abice prema vrhu ? ton je jači i energičniji (jer je pritisak na ?icu donjim krajem gudala sna?niji od pritiska
vrhom, budući da se ruka nalazi na ?abici, pa je tu i prijenos njene energije neposredniji)

Sve note pod lukom izvode se na jedna potez (smjer) gudala. Nje?niji se ton dobiva ako se gudalo vuče preko ?ice iznad hvataljke. Taj se potez gudala naziva SUL TASTO (tasto tal. = hvataljka). Rezak, ?u?tav ton se dobiva kad se gudalo vuče blizu konjića. Taj se potez naziva SUL PONTICELLO (sul ponticello tal. = na mostiću).

* Dijelovi tijela gudačkog glazbala:
- hvataljka ? (crna) da?čice od tvrdog, abonosovog drva nalijepljena na vrat;
- vrat (24 cm) ? pričvr?ćen za tijelo na njegovoj gornjoj, u?oj strani
- glava ? nastavlja se na gornji kraj vrata, malo je povijena unazad
- pu? ? zavr?etak glave (tj. vrata)
- vijci (čivije) - nalaze se na bokovima glave u rupicama; slu?e za zatezanje ?ica
- sedlo ? (na vrhu vrata, između hvataljke i glave) prag koji udaljava ?ice (koje su preko njega zategnute)
od hvataljke
- konjić (mostić) - da?čica od javorovine podignuta na sredini tijela; na njemu su usječena 4 proreza
kroz koje se provuku ?ice; no?ice mostića nalije?u na glasnjaču (gornji dio tijela) u
prostoru između 2 poreza na njoj koji imaju oblik slova f, a nazivaju se odu?ke, jer
omogućavaju ?irenje zvučnih treperenja iz unutra?njosti tijela
- dr?ač ?ica (kordar)? obično je abonosa; na gornjem, ?irem kraju usječena su 4 proreza ? oblika najče?će
sličnog izvrnutoj ključanici ? kroz koje se ?ice provuku i zakače svojim donjim
krajem. Taj kraj ?ica često sadr?i posebni mali mehanizam pomoću čijeg se zavrtanja
mo?e ispravljati ?timanje ?ice, pa se i zove fajn?timer (njemački Feinstimmer)
- du?a (prema talijanskom anima)? samo kod violine ? valjkasti drveni stubić, promjera 6 mm, kojim su
spojeni glasnjača i dno (donja povr?ina) tijela. Njegova je osnovna uloga da treperenje glasnjače
neposrednije prenosi na dno, ali također i da pojačava otpor glasnjače u odnosu na pritisak napetih ?ica,
kao i pritisak gudala.