Quote:
Originally Posted by slowstar
Nisam preterano ni gorak, ni besan, samo mi je pomalo zao...Nekada je to bilo (I pro audio, snimanje, produkcija, a i komponovanje, aranziranje, vrhunsko izvodjastvo)
privilegija, ali i duznost odabrane "elite" - nisam za elitizam svuda, ali u muzici jesam,
a sada je to postalo bukvalno jeftina "pucka zabava" pa su i rezultati, a samim tim i trendovi, postali ovakvi kakvi jesu...(smrk)
|
Oprosti ali imash loshu perspektivu. Sjetimo se da je muzika postojala davno prije prve tehnologije a nastala je iz puke potrebe ljudi unutar zajednice da zajedno stvaraju ritam i harmoniju kako bi i njihovi zhivoti imali uskladjen ritam i harmoniju. Sve shto radimo funkcionira najbolje ako se pri tome i zabavljamo i ugodno osjechamo. Upravo to je definiralo razvoj "tehnike" za uskladjivanje ritma i harmonije koegzistiranja. Zato nas danas glazba zabavlja. Davnih dana su ljudi otkrili nachin za istovremeno uskladjivanje, neverbalnu komunikaciju, izrazhavanje i zabavu. Bubnjanje po shupljim deblima, shushkanje, zveckanje, stupanje po tlu i pjevanje harmonichnih napjeva oko vatre su obiljezhili DESETKE TISUCHA godina ljudske povijesti.
Dakle glazbeni elitizam za kojeg smatrash da je izvorni koncept zapravo datira od pred nepunih 50 godina. Tochnije to je jedna od daljnjih posljedica industrijske revolucije jer je ista doshla do faze kada i "mali pojedinac" ima dostupnu tehnologiju. No glazba NIKAD nie bila privilegija elite. Privilegija te elite je financijskog karaktera. Samo "elita" mozhe zaradjivati na glazbi uz pomoch tehnologije, ali glazba je ODUVIJEK bila iskljuchivo besplatna puchka zabava. Namjerno naglashavam besplatna jer besplatna i jeftina nie isto. Ima muzichara koi se skupo prodaju a (kao po pravilu) glazba im je obrnuto proporcionalna cijeni, tj. jeftina.
Dakle elitizam u glazbi je zapravo "glazbena industrijska revolucija", a cilj industrijske revolucije je bio da povecha profit pojedinca i smanji profit globalne populacije. Neshto shto vi proizvodite ruchno i od toga zhivite ja pochnem proizvodit industrijski. Napravim vishe komada u manjem periodu i s manjim brojem radnika. Sirovinu kupujem na veliko i konachan proizvod mogu prodati za pola vashe cijene i pri tome josh uvijek zaraditi vishe od vas, a bez da sam ishta zapravo radio. Jasno, zaposlim jednog od vas da sve to radi za mene a ostali iz te struke ostanu bez posla i zarade. Zbog te chinjenice jedan od vas che josh biti i sretan shto sam mu dao posao i plachu jer ostatak ljudi vishe nema ni to. To se desilo i s glazbom. Glazba je vishe od 10.000 godina imala neku sasvim drugachiju namjenu i sluzhila je svakom pojedincu. Sada vishe nema izvornu svrhu (kolektivno uskladjivanje ritma, neverbalna komunikacija, izrazhavanje i zabava) vech sluzhi pojedinima kao izvor zarade. Zbog chinjenice da smo u gradove preselili kako bismo mogli raditi u tvornicama vishe nemamo obichaj glazbu stvarati svoim tjelom oko vatre vech "civilizirano" i "elegantno" tapkamo nogom po mramornom podu diskoteke u kojoj uglavnom svira losha glazba i umjesto da posljedica kolektivnog stvaranja i slushanja glazbe bude harmonichan suzhivot u diskotekama i na koncertima su tuchnjave daleko uchestalija pojava. Zbog toga sve vishe ljudi slusha glazbu kad su sami i time se gubi i posljednja izvorna funkcija glazbe... druzhenje. Ta pojava nam odlichno opisuje koliko se promjenio izvorni koncept glazbe kada smo u njega dodali profit, individualizam (slava) i tehnoloshku revoluciju. Jedan od najboljih i besplatnih ljudskih alata postao je kontra-produktivan i skupo ga plachamo. Unatoch tome doshli smo do bizarnog trenutka kad taj gubitak nazivamo razvoj ili napredak civilizacije.
Mozhda bash u ovome i lezhi izvor apatije pod nazivom "gdje si bio i shto si radio" u momentu kad shvatish da je samo mjesto na groblju neizvjesno nakon svih tih godina. Jer kad malo razmislish apatija (pored ostalih posljedica koje variraju od ljutnje ili apatije do zhivchanih slomova i mentalnih bolesti) je savrsheno normalna pojava u momentu kad spoznash da si chitav zhivot bio kontra-produktivan prema sebi samome i cjelim putem vjerovao u suprotno. Dobro je ako u tom momentu shvatish da si zapravo tek sad normalan i da su svi oko tebe ludi. Jer vjerovanje je jedini nachin za ignoriranje chinjenica. Jednako je i sa religijskim i znanstvenim uvjerenjima, a ona postaju temelj za nasha zhivotna uvjerenja. U skladu s time zhivimo chitav zhivot pa je jako opasno imati uvjerenja a josh opasnije zaboraviti da su uvjerenja neshto shto nikad nie isprobano. Kad probash onda znash. Dok vjerujesh znash da ne znash. Uvjerenja su takodjer "proizvod" industrijalizacije. Kad "industrijalizirash" duhovnost kolektiva i od toga napravish profit za elitu - dobijesh religiju.
Nadam se da mi nechesh zamjeriti na otvorenosti, a ako si i ti otvoren onda nisam uludo potroshio vrijeme za pisanje ovog posta. Obzirom da si trazhio mishljenja postoi velika vjerojatnost da si zhelio i chuti odgovor na pitanje iako mnogi pitaju i pitanja na koje ne zhele chuti odgovor.