Quote:
Originally Posted by ANITA
Samo cu kopirat naslov topica, pa da mozete o tome (započeti) razgovarati...
How good do your demos have to be
|
evo sad kad se podsjetih na šta je sve pisano vidim da i nije neki off topic! stvarno nije! Znači, "kakav demo treba da bude?", pa upravo je bila priča malo skrenula na to kako ko pristupa i shvata stvaranje tog istog demo-a (kompozicije, pjesme, ili šta već) i šta očekuje od njega i sa kojim ga ciljem sklada! Zar ne?!
U suštini, iako sam često prvi "diskutant" o tome, ja sam svjestan da se tu teško može doći do nekog jasnog odgovora i da svako ima svoje rezonovanje i vrednovanje svega toga.
Medjutim, koliko ja znam, muzika se (barem do skoro) tretirala kao jedna od umjetnosti. Upravo je tip u filmu rekao da nije najvažnija tehnička forma nego "songwriting" što (ako se muzika i dalje tu svrstava) spada u umjetnost. Znači "koliko dobar demo treba da bude" je u ovom slučaju upravo ispalo pitanje filozofske prirode. Dakle upravo smo pričali o samom topicu! Dakle po čijem kriterijumu se pita " koliko dobar "! Što opet dovodi do priče o ukusima, a ljudi kažu " da o ukusima ne treba raspravljati" a takodje može se dodati da TREBA raspravljati da li neko uopšte ima ukusa
prije nego što kažemo da se o ukusima ne treba raspravljati
Kako kaže ICE T u svojoj pjesmi o tim izdaviačkim kućama " Now, who sits behind the table? Some jewish motherfucker who don't know shit and he's about to tell me what's a fucking street hit"
Muzika (kao umjetnost) je nešto suptilno, ne tako lako uhvatljivo i ako se nešto za sigurno može reći u vezi umjetnosti to je da treba da dodje iz "srca" a ne iz "dupeta" A to koliko će neko uspjeti i koliko će postati popularan ili bogat ili ne znam ja šta već zavisi od nekih drugih stvari kao što su sudbina ili bog ili u šta već vjerujete i to je već dio nekog većeg plana i ne mora uopšte da je logično povezan sa nečijim talentom ili umjetniučkm sposobnošću. Da ne pominjem one patetične priče koliko je genijalaca i majstora umrlo u bijedi , znači po ovm modernim shvatanjima su oni bili nesposobni- dobro!
Jedno je muzika kao umjetonst a drugo je muzika kao biznis i to je fakat! One su naravno isprepletane i ne može se povući jasna granica! Ali, pobogu, ovo je muzički forum, a ne forum ekonomija, berza i slično! Zbog čega se odmah zazire od toga kad se počne pričati o ovoj drugoj strani muzike koja nije biznis! a jedini način o tome da se priča je, htjeli mi to ili ne, da se koristi filozofijom!
Ja se lično nikad ,apsolutno nikad, ne bih usudio da sebe nazovem umjetnikom. Bez lažne skromnosti! Dovoljno sam dugo na ovom forumu da neko ko je čitao moje postove može da zaključi da sam možda svašta i glup i lud i zaludnjak i usamljeni tužni filozof i entuzijasta al nisam folirant. Tako kad me neko pita "šta ti to sa muzikom radiš" ja kažem da ne radim, nego pokušavam
Što se tiče promocije radova što pominje Vrač, vjerovali vi meni ili ne, ja bih mogao da zatrpam taj pod forum i da svaki dan upoloadujem neku novu glupost što mi padne na pamet. Medjutim, u mom slučaju je moja lična cenzura najjača! Mnogi muziku svhataju ko mekinje, kokice, krtolu, slane koštice, pa koliko prodaš to te čini profesionalcem znalcem i jebačem.
Da li ikom padne na pamet da postoje ljudi koji možda mogu da rade isto što i ti "profesionalci" ali prosto
ne žele to da rade. Da ne pominjem masjtore ovog "zanata" koji nikad nisu htjeli da budu "profesionalci" a oduvali bi mnoge "profesionalce" ko od šale. Znate onu pr
iču kako je Klepton pao na dupe kad je čuo nekog anonomnog klinca iz komšiluka za koga nikad niko nije čuo i javno rekao
taj klinac bolji od njega
Postavljao sam tread o Robertu Johnsonu i kako je "prodao dušu djavolu"...jaka je to simbolika...da li je samo Robert "prodao"? i šta znači uopšte taj simbol "prodati dušu djavolu"...
Kada je čuveni Skip James snimo svoje pjesme niko ga nije skontao i za to je dobio neku smješnu lovu i nikad nije vidio ni slavu ni glamur ni crvene tepihe! Ni on ni mnogi drugi. Ako izuzmemo evropsku klasiku jednina za šta (ruku na srce) može da se garantuje neka dublja vrijednost je taj "izrod"
što je nastao kad su se američki crnci dohvatili instrumenata...taj sudar voodoo-a i anglosaksonske kulutre...evo postaviću kad nedjem vremena jedan klipčić( sa početka 20 vijeka!!) dje neki crnci lupaju u neke konzerve i kante a jedan klinac igra, pa će te čuti i drum and bass i house i break beat i funk i sve
Nevjervatno! Vidjećete koliko su "savremeni" i "moderni" ovi ritmovi što danas groovaju :=))))
da ne pominjem cigane pod čergama i mučenike po Africi. Koliko ih tek tamo ima što bi zbrisali mnoge "profesionalce", a nemaju da jedu možda!
ovo SVE i te kako ima veze sa pitanjem "koliko dobar demo treba da bude"
peace
edit:
znači , jasno je! Šibaj brate iz svoje duše i za svoju dušu, pa ako bude sudjeno da to čuju ljudi ili da im se dopadne- još bolje!