On je htio reći u primjeru AC/DC, T.B. da lako pamtljivi, direktni bandovi mogu itekako postati veliki i trajni.
Nije svačija namjera biti tužan, filozofski i mističan.
AC/DC ima svoju svrhu prijenosa emocija i energije i to rade savršeno.
To je njihova poruka slušateljima. I način.
S ovim ostalim, je vjerujem htio ukazati da ne znači da je sve super prodavano u povijesti u biti komercijalno, šablonsko, plitko i za mase koje ne zanima tzv. umjetnost.
Već suprotno.
Pa eto, da se neshvaćeni umjetnici ne bune da ih nitko ne razumije, njihovu super filozofsku umjetnost i da ljudi slušaju samo šund pa se ovi ne mogu probiti. Jer to nije točno.
Ja bi još dodao, onaj tko počne određivati što je umjetnost a što nije,ni sam ne zna što je to jer takve stvari nemaju mjerilo ni strogu definiciju.