[Bota]

@SHIVA, tvoja analogija sa digitalnom slikom je korisna. Poku?aću i ja da pričam iz te perspektive. Zamisli da treba da napravi? sliku na računaru koju će? poslije od?tampati na A4 papir. Ako uzme? mali broj piksela ili ''odmjeraka'', na papiru će se primjetiti mali ''kvadratići' odnosno vidjeće se pojedinačni pikseli. Povećavanjem broja piksela, u jednom trenutku, prestaju da budu uočljivi kvadratići tj. na?e oči do?ivljavaju sliku kao kontinualnu a ne kao skup piksela. Daljim povećavanjem piksela, nakon ?to pređe? određeni ''prag kontinualnosti'' determinisan fiziologijom ljudskog oka, neće? dobiti ni?ta na kvalitetu rezolucije ako i dalje ?tampa? na istoj veličini papira. Druga je stvar ako sliku ?eli? razvući na veću povr?inu.

Analogno, ako posmatra? informacije koje nosi svaki piksel, one se koduju sa odgovarajućim brojem bita. U RGB formatu, svaka nijansa se dobija kombinacijom nivoa svjetline 3 osnovne komponente: crvene, zelene i plave a tih nivoa ima 256 jer se svaka nijansa koduje sa po 8 bita. I tu postoji određeni prag ljudskog oka da razazna nijanse. Ako povećava? broj bita doći će? do određene granice kada nakon toga, svako povećanje neće vi?e biti vidljivo.
Situacija je identična po pitanju zvuka. Povećavanjem broja bita kojim koduje? odmjerke, povećava? rezoluciju, odnosno, smanjuje? tzv. kvantizacioni ?um koji se javlja kod D/A konverzije. I tu postoji prag koji je određen donjim pragom čujnosti na?eg uha, odnosno koji je to najmanji ?um koji ljudsko uho mo?e čuti. Povećavanjem broja odmjeraka, ?iri? spektar koji će krajnji signal imati kad ga bude? slu?ao tako da ni tu nema smisla povećavati iznad određene granice, zbog ograničenja frekventne karakteristike ljudskog uha.
Na kraju, prihvatam mogućnost da sam i ja u krivu. Problematika me ''svrbi'' jo? od ranije i volio bih da je neko razjasni ?to je moguće bolje.