Kao fana Metallice još od osamdesetih, mene album nije razočarao (većinu jest).
Band je prolazio kroz veliku krizu autora J.H.,(alkohol ali ne i droga kao što netko reče) i sve je to rezultiralo da čovjek napravi najemotivniji album u karijeri.
Album, pjesme i produkcija su baš onakve kakve trebaju biti da opišu njegovo psihičko stanje.
Meni je zvuk dobar jer je inovativan i buntovan. Ponekad je to potrebno, ipak je to metal, treba tu i tamo netko pokazati bunt. Kome treba još jedan ispeglan Metallica album u nizu?
Mislim da će dalje albumi imati normalnu produkciju, ovo je jednostavno St. Anger i tu su htjeli izazvati šok u javnosti, istaknuti se, izazvati reakciju, sebe promijeniti, reći što misle... a i uspjeli su.
Dobro, malo sam to možda idealizirao, sigurno su imali i svoju računicu sa svim tim, ipak su band koji prodaje milijune i na čiju zaradu se računa.
Nije to album koji slušam često, ne slušam ga skoro nikako, jedina hitoidna stvar je ST.Anger, možda Frantic...
Ali je sigurno album zbog kojeg ih još više cijenim, bar jer su pokazali muda i riskirali.
