[SHIVA]

u koncentriranosti na dosljednost teksta zaboravih napomenuti da je vechina iznjetih opazhanja o umjetnichkom radu, nekompetenciji vlasnika klubova i slichnih tegoba potpuno ili barem dobrim dijelom ispravna. Neispravni su generalno zakljuchci koje se navodi i to je ono shto me kod teksta ljuti. Sasvim je jasno da autor dobro poznaje mehanizme ali redovito dolazi do destruktivnih zakljuchaka. To je u najboljem sluchaju puko zavaravanje vlastite savjesti, a lako moguche i svjesno podmetanje klipova u kreativne krugove drushtva.

Iskreno... ne znam shto je gore. Ljechenje vlastitih kompleksa prenoshenjem istih kompleksa na okolinu ili morbidan um koji to svjesno radi s ciljem jachanja ega pojedinca i averzije prema okolini s uvjerenjem da nas je ista duzhna bodriti, tjeshiti, uchiti, cijeniti neovisno o dojmu i ne kritizirati. Drugim rijechima sve shto razmazheno derishte ochekuje od roditelja i okoline. Taj problem na zhalost plate razmazheni pojedinci jer je okolina (za razliku od nekih roditelja) chesto i nepotrebno okrutna prema razmazhenim osobama.