Ja sam zavr?io sa vje?banjem tehnike sa osamnaest godina, kad sam prestao da idem u muzičku ?kolu. Imao sam tu sreću da sam prosviravao skale dok jo? nisam ni znao za sebe, tako da sam poslije, kad me već uveliko zanimala neka druga muzika pored klasike, već imao prilično razrađene prste i potrebnu motoriku prstiju...e sad, po?to sam u ?koli svirao klavir, bilo mi je dvostruko zadovoljstvo učenje bass gitare. Jer je bilo novo iskustvo, a i i?lo mi je vrlo lako, zbog ranijeg provedenog vremena vje?bajući prste...tako da mi je poslije toga preostao samo ljep?i aspekt bavljenja muzikom, a to je pronala?enje pravog smisla u muzici. Ja sam recimo, sa 18 mislio da bolje svira onaj koji i br?e svira...tako da sam se veoma rano mnogo lo?io na tehniku. U vojsci sam svirao sa nekim dobrim muzičarima, i da bih pokazao kako sam i ja dobar, u svakoj prilici sam ne?to čupao i brzo prosviravao gomilu tonova...a ostali iz benda su me naravno gledali sa vidnim negodovanjem...i jo? mi je poslije klavijaturista rekao kako ima nekog druga koji izvanredno svira bass, ima 25 god...a ja ću njemu da je meni tek 18, i kako ću ja tek sa 25 da sviram. Međutim, on mi ka?e da ću ja vjerovatno imati istu tehniku kao i sa 18, ali ću naučiti druge stvari, i kako taj basista ne svira br?e od mene nego bolje u drugom smislu...tada ga naravno nisam shvatao, ali mi je poslije postalo jasno. LJudi koji me znaju rekli bi da i ja danas previ?e sviram, ali to je neki drugi problem. LJuti me kad ljudi sviraju mlitavo, bez emocije i energije, pa uvjek imam ?elju da ih pokrenem. Isto me tako nervira kad ljudi sviraju samo da odsviraju određene tonove, ravno i bezlično, bilo da je tezga, session ili proba. Ja u svakoj prilici, i svakoj vrsti muzike poku?avam da u?ivam u muzici, svirci i energiji koju sviranje oslobađa. Mo?da ja i grije?im, ali takav sam. Time dolazim i do drugog dijela tvog pitanja...
Mislim da je svaki čovjek predefinisan emotivno i da nikakva vje?ba ne mo?e to da promijeni. Postoje ljudi koji u?ivaju u sviranju kompozicija uvjek na isti način, postoje ljudi koji u?ivaju u različitosti. Ljudi koji ne vole pretjerano pokazivanje emocija i ovi koji vole da "divljaju". Ima ljudi koji imaju neviđenu tehniku, ali u?asno hladno sviraju i nikad ne izazovu ni jednu jedinu emociju...a ima i ljudi koji jedva da znaju uhvatiti akord, ali ih ljudi meditativno slu?aju. Ovo je vrlo interesantna tema, i sigurno nema recepta kako to shvatiti i primijeniti, odnosno naučiti. Ka?u ljudi "ili ima? ili nema?".
Muziciranje (sviranje) je naravno, povezano sa emocijama i svije?ću, tako da je dovoljno pogledati nečije pona?anje, gestikulaciju i ton i smisao govora pa sa precizno?ću pogoditi kako taj neko svira...upoznao sam dosta ljudi i ukapirao sam da to te?ko mo?e da se promijeni. Mo?e? da nabifla? tehniku, ali ako si "mlohav" nikad gruva od tebe...ili ako non-stop galami?, niko pored tebe neće moći da svira...
Pomenuo si i svestranost: ja sam oduvjek bio pristalica svestranosti, ?elio sam da naučim svirati ?to vi?e instrumenata, poslu?ati ?to vi?e različite muzike, svirati sa ?to vi?e ljudi...mada, dosta ljudi ne misli tako, govorili su mi da je bolje da se čovjek specijalizuje za jedan instr. i jednu vrstu muzike...Ne znam kako vi mislite, ali ja ba? u?ivam u svakoj (ali mora da po mojim kriterijumima bude kvalitetna) muzici...i prosto ne mogu da shvatim ljude koji slu?aju samo rock, ili samo jazz ili samo tehno...jer svaka muzika nosi i neku različitu emociju i energiju, i ?teta biti za to uskraćen. Ali ima nas raznih: neko voli ustaljene stvari, neko nova iskustva. Ovo ba? mo?da i nema velike veze sa muzikom, ali eto, razmi?ljam. Na kraju krajeva, postavio si "filozofsko" pitanje
))
Uostalom, kad bi vi?e pričali o ovome, mo?da bi i bilo bolje svirke. Mo?da bi se bolje muzičari razumijeli pa bi bolje zajedno i svirali. Ko zna...