[ANITA]

Poantu skroz kuzim. To je ono kako sam sama sebi opravdavala stvari jedno vrijeme. I jest, bilo je izazov, bilo je super, bilo je mene koliko/toliko u tome, lova je sjedala, kupovali smo svasta... no primjetila sam da je s vremenom ne?to "u zraku" nestalo. Ili je nestalo u meni pa to nisam mogla vidjeti u zraku. Ili nije nestalo pa jos ima sanse.... zato se toliko i koprcam na suhom, nadajuci se da je negdje u blizini more.

Vi znate koliko covjek koji radi u pizzeriji mrzi pizzu? Ja ne zelim mrziti nesto sto volim najvise na svijetu. :/

_______________________

I zar, zaista nikome od vas nikad nisu do?le misli kakve dolaze meni? Zaista nikad se niste tako osjecali, da vam je pun k svega, da je sve to izgubilo poantu i da ako izgubite čaroliju u tome, bar pola ?ivota gubi smisao? Jer TO je ono sto me zanima. Sto je napravio netko tko je to osjecao.... sto je odlucio i kako je ispalo!

Ili da usporedim s nečim drugim jer ovdje se kačite na nepobitni novac! Da provedete godine braka s nekim koga ludo volite i onda tu osobu prestane voljeti, nestane čarolije, nestane smisla.... sto biste učinili? Nastojali vratiti čaroliju ili oti?li, zar ne? Ne biste prihvatili da je jednostavnije odraditi taj dio zivota, jer je korisno (tko ce se zaje.. s podjelom imovine, bla bla..)jednostavnije i jeftinije! Znamo da se većina odlučuje za tu soluciju, no ja to ne bih niti u tom slučaju učinila.