[lesha]

Originally Posted by ANITA

Točno, slažem se! Super rečeno.

Kod mene osobno, inspiracija je često znala "izaći" iz dubljih slojeva neke vrste tuge koju svjesno ne nosim, nego tu i tamo znam zaroniti u nju.

No, s rodenjem mojeg sincica, k vragu, toliko sam sretna, da nema vise te tuge, a sa time niti stvaranja. Zato sam zabrinuta, sto ako sam izgubila "ono nesto".... ta praznina koju sam uuuuuuvijek osjecala u sebi, sada je ispunjena!
Koji ja blesav problem imam.

zasto tuga mora biti inspiracija? zar sreca nije vrhunska inspiracija?