Hmm... posvetiti veci deo svog zivota muzici i uzivati u tome, to mi je ok (pogotovo kad si mladji), ali ziveti ZA muziku mi je malo ekstremno shvatanje.
Pomenuo sam godine jer kad malo odrastes moras da radis (ako mozes da zivis od muzike to je extra - ja nisam imao tu srecu), i ono najbitnije... imas porodicu, dete koji automatski (bar meni) zauzima prvo mesto u zivotu.
Muzika mi dodje kao savrsena ljubavnica... oblikujem je prema sebi, uvek je tu, pomaze kada sam nervozan, kad mi je tesko, kad imam nesto kreativno da kazem (jer pesnik a ni vajar i sl. nisam), pa i kad mi je samo dosadno. To je svrstava na jako drugo mesto (bori se sa zenom
za poziciju... svakodnevno).
Pozz