Mislim da su ovi koncepti neusporedivi. Dapache... vidim ne 2 nego (barem) 3 kategorije DJ-a.
1) Tehnichki orjentirani DJ-i (alla Dave Clark) koi (IMO) prezentiraju iskljuchivo vlastito umjeche dok je glazba na zadnjem mjestu. Osobno nema mi nicheg goreg od dobre stvari koju zemljak od DJ-a sjebe s "legendarnim" DJM600 flangerom
. Skrechanje da i ne spominjem... No s druge strane ovo je jedini pravac DJ-inga koi naginje kreativnom izrazhavanju iako se meni osobno ne svidja.
2) DJ-i sa repertoarom iz hiperprodukcije. Tipa bolji techno DJ-i koi cca svakih 1-2 minute imaju drugu stvar na gramofonu. Osobno mi se svidja takav pristup, ali zaista rijetki DJ-i to rade bash dobro. Poslushao sam ih stvarno puno i definitivno najvishe me se dojmio Heiko Laux. Mozhda jedini DJ koi zaista svira na 3 gramofona onako kako treba. Petar Dundov je takodjer odlichan DJ iako je poprilichno pomodan i jednom dobro slozhen set svira po godinu dana uz mjestimichna osvjezhenja novijim hitovima. No tehnichki je vrlo, vrlo jak pa je uglavnom bolje poslushati dobar stari set nego aljkavo improviziran.
3) DJ-i koi pushtaju kompleksniju produkciju (stvari od preko 10 minuta) i sviraju setove od 2-3 sata ili vishe. Jedan od najupechatljivijih je Goa Gill. Setovi mu chesto traju i preko 10 sati a pushta sa DAT traka (bez pitch kontrole) i svejedno uspjeva savrsheno pogodit beat. Ovakav set zahtjeva dooooobru pripremu, oznachavanje BPM-a svake stvari i dobro isplaniran build up i step down. Ovakav pristup stavlja glazbu i flow u prvi plan a DJ nastoi ne dolazit do izrazhaja, pogotovo ne efektima, cut-evima na volumen faderu ili slichnim "jeftinim" forama. Osobno mi se ovaj pristup najvishe svidja. Drushtvo ima previshe lazhnih ikona i bez da se DJ-evi trpaju u tu grupu. Na kraju poanta je ljude drzhati u "filmu" shto duzhe a ne iznervirati ih nakon 45 minuta maltretiranja mixera i vinila. Poanta partija je u glazbi a ne u tehniciranju. Naglasak je na atmosferi a ne na karizmi DJ-a.
Iako sam nekoliko godina svirao po trance i mjeshanim partijima... nalazim DJ profesiju iznimno precjenjenom a DJ scenu prepunu egocentrichnih likova koi svoja umjecha definiraju zaradjenim iznosom i smatraju sebe centralnom lichnoshchu svakog partija. Definitivno se nisam pronashao u takvom okruzhenju. Zbog degenerativnosti publike i njihovih kriterija chesto dolazi do potpuno promashenog koncepta. Parti je kolektivni event... tu nema mjesta za "centralne" lichnosti. Tome sluzhe koncerti. Malo je umjetnosti u sakechanju tudje glazbe na mixeru. To je zanat a ne umjetnost. Manekeni prezentiraju kreacije ali sami ne sudjeluju u stvaranju... No degenerativne sklonosti (opet) vode u astronomske honorare za egocentrichne hodajuche vjeshalice.