[SHIVA]

Mene takodjer interesiraju ovakve teme. Osobno vjerujem da treba krenuti od pochetka, tj. od toga kako uopche percipiramo sluh. Pri tome ne mislim na auditorni sustav (kojeg vishe manje dobro poznajemo) vech na sam "input" koji taj sustav daje nashem perceptivnom centru. Ako sam dobro shvatio stvari rade ovako:

Auditorni sustav analizira frekvencije, pojachava ih i pretvara u ekvivalentnu vibraciju u audio receptoru. Tu neuroni preuzimaju signal i "dojavljuju" mozgu kakva je "situacija". Svaka vibracija ima svoj vlastiti neuron, a vibracije izmedju pojedinih neurona se "zbrajaju i djele na prosjechnu vrijednost" shto uzrokuje (izmedju ostalog) nesavrshenost ljudskog sluha. Obzirom da se neuronske veze stvaraju i gube tokom cjelog zhivota postoi velika moguchnost da osobe koje posvete pazhnju tom osjetilu s vremenom uposle vishe neuronskih veza za interpretiranje zvuka i tako razviju svoj sluh daleko od "nasljedjenog" sluha.

Zanimljiva je chinjenica da neuroni prenose zapravo binarni signal. Jedan neutron ima samo dva mogucha "stanja". OFF i ON ili aktivan i neaktivan. Dakle nash mozak nekim "chudom" od niza neuronskih jedinica (aktivnih) i nula (neaktivnih) zapravo stvara dozhivljaj zvuka. Dakle shto osoba "uposli" vishe neuronskih veza za interpretiranje zvuka to je "rezolucija" audio osjeta vecha i sadrzhi vishe informacija. Zapravo u stanju je primjetiti vechi broj promjena u istom periodu vremena. Poput povechanja sa 44100 kHz na 48000 kHz. No spajanje neuronskih veza je zapravo ono shto zovemo uchenjem. Primjer:
da bi zapamtili da je: Petar Petrovich rodjen 1976 godine moramo neuronskim vezama povezati verbalne pojmove (Petar i Petrović) sa aritmetichkim pojmom (godina 1976) i k tome "upisati" novu informaciju o tome zashto su ta dva pojma povezana. Naravno ovo obavljamo potpuno nesvjesno.
Dodavanjem novih neuronskih veza za interpretaciju sluha dolazimo do istog procesa kao i kod uchenja. No obzirom da zvuk ne spada u verbalne pojmove niti u matematichke... kako mozhemo biti sigurni da je nash sluh uopche ispravno kalibriran? Kako uopche mozhemo biti sigurni da svi chujemo zvuk jednako? Vjerojatno zato shto zvuk asociramo sa verbalnim pojmovima poput plitak, masan, dubok, iritantan, rezonantan itd. Ipak chini se da svi imamo jednaku sliku o tome shto je masan zvuk a shto iritantan. To dakle sugerira da neuronske veze nisu proizvoljno postavljene vech da kod svakoga one jednako povezuju odredjene karakteristike zvuka i odredjene verbalne pojmove. No ako posjedujemo vrlo uzak vokabular onda bismo bili i auditivno limitirane percepcije. Drugim rjechima tada je nash sluh definiran nashim komunikacijskim sposobnostima i razvijenosti vokabulara.

Mnogi znanstvenici sumljaju da je sintaksa jezika (govora) zapravo neshto shto je kodirano u nashem DNA i da je to zapravo dekoder kojim hrpu neuronskih jedinica i nula pretvaramo u sliku, zvuk, prostor, vrijeme i sve shto tvori nashu percepciju.

Ovo nisam ja izmislio niti tvrdim da je ova teza tochna. Chini mi se vrlo vjerojatna pogotovo zato shto (kad malo razmislim) nisam sreo osobu vrlo izrazhenog sluha a plitkog vokabulara. Obratnih sluchajeva ima dosta, ali to mozhe znachiti samo da osoba ne obracha pazhnju na sluh vech "vokabular" koristi za slikanje, laprdanje ili neshto treche.

Doista me zanimaju mishljenja drugih i eventualno pokushaj analiziranja vlastite auditorne percepcije u usporedbi sa vokabularom. Ono shto ne mozhemo opisati je ono shto nismo dozhivjeli... ima smisla. Zar ne?