[Dushan_S]

Originally Posted by SHIVA

Bit che onda da nisi chuo bash sve pjesme.

Ma da, va?i. Generacije muzičara tako pamte i bele?e progresije desetinama godina ali si ti upravo otkrio rupu na saksiji
Ako si bukvalno mislio da pobija? ono ?to sam rekao tj da postoji samo 7 akorada, onda ću se zabrinuti zbog tvoje sklonosti da ne isprati? apstrakciju pa skonta? da sam mislio da se harmonizacijom dobija određeni broj akorada od lestvice i to je to, i ti akordi koji su iskori?ćeni u milionima pesama pa je logično da ima mnogo ponavljanja, dapače gomile pesama međusobno imaju velikih sličnosti.
A čovek inače pretpostavljam nije mislio na to da je stvarao svoju 17. simfoniju u B mol-u nego na to da je imao neku pop-rock-jazz, ?ta već harmonsku zamisao i shvatio da je uzeo ne?to postojeće. Tj kad je govorio o "tonalitetu" kako izgleda mislio je u stvari na harmonsku progresiju sličnu nekoj postojećoj koja ga je povukla da uradi melodiju koja je nehotično skinuta postojeća melodija na takvim istim harmonijama.

Osim toga ista kompozicija odsvirana u B-molu i C-molu ne zvuche jednako temperamentno. Mnoga klasichna djela se sviraju samo iz izvorno predvidjenog kljucha. Nekad su kompozitori bili svjesni ove razlike ali su MIDI standard i tabulature uzeli svoj danak.

Tehnički priča? tačne stvari ali kakve to veze ima sa ovom temom, a to je da li određena harmonska progresija "povuče" da se upotrebi melodija koja se pojavljuje u istoj progresiji?

Inache shto se tiche podsvjesnog komponiranja... zar uopche postoji SVJESNO ili plansko komponiranje? Mozhe li bilo koi kreativan proces biti svjestan i isplaniran? Ako zvuchi kao dobro poznati hit... definitivno nie podsvjesno komponiranje nego podsvjesno uklapanje u uspjeshne modele. I naravno da se deshava svima... samo neki to nikad ne primjete.

Bilo koji stvaralački čin zahteva saradnju svesnog i podsvesnog uma, jo? tačnije, u skoro svakom ljudskom aktu postoji svesna i podsvesna komponenta.

Naravno da je moguće da bilo ko pokrade ne?to NENAMERNO, ali ako bilo ko primeti da je upravo krenuo da preslikava ne?to ?to je već čuo, dovoljno je da se vrati unazad i tretira od početka pratnju na kojoj je stvarao frazu. Mada, i to je sve relativno, jer se mo?e krenuti od harmonske podloge ili od melodije ili od nečeg trećeg. To je onda stvar dobre volje da se poradi na drugačijem muzičkom re?enju. Konačno desilo se u par navrata da uzmem neki detalj iz pesme koju volim bez nekog posebnog razloga, čak namerno da neko prepozna da volim to i to i tog i toga ko je je li već u pitanju. I onda se desi da to niko ne kapira. Sa druge strane video sam mnogo puta da neko ne ukrade namerno ne?to i da onaj ko malo razume materiju vidi da nije ukradeno, ali da gomilu ljudi asocira na neku pesmu, pa da kreće priča kako je neko "lopov" a nije. Znači i to "liči na postojeće" ume biti jako subjektivna kategorija. Često liči samo nekoma pa i samo autoru.
A nekada su "trademark" fore nekog benda autentični i sasvim opravdani gradivni blokovi koji se koriste. Ako ja sad napravim pesmu sa agresivnim loopom i dahtavim vokalom u distorziji zavisno od toga da li imam talenta, mogu biti lopov koji se lo?i na Nine Inch Nails, a mogu biti i umetnik koji koristi elemente koji postoje u muzici NIN ali da bi ispričao neku svoju priču.

Inače postoje interesantni kurioziteti, recimo sećam se da je Steve Vai svojevremeno za jedan svoj album upotrebio skoro celo delo u svojoj pesmi ubeđen da ga je on iskomponovao, čak je i pogodio orkestraciju, da bi tek kad ga je snimio prijatelj objasnio da to delo već postoji. Na kraju se ispostavilo da je na nekoj davnoj turneji sa David Lee Roth-om to ponekad pu?tano kao intro za koncert i da je on tada čuo muziku memorisao je i potpuno zaboravio odakle mu.