[SHIVA]

sasvim je van diskusije pitanje dali postoi razlika izmedju hardvera i softvera... ono shto eventualno jest diskutabilno je u chemu je razlika. Naravno to nam je poznato. Hardver ima (relativno) linearan odziv, a digitalni softver ima rezoluciju. Osim toga hardver nie savrshen pa uvijek pomalo odstupa od zadanih vrijednosti, napona i frekvencija. Subjektivan je dojam da su ta odstupanja dobra i da to daje nekakav kvalitetan karakter zvuku. No chak i da je tako taj analogni karakter u konachnici zavrshi na digitalnom CD-u pa pricha o analogiji postaje malo smjeshna. Raditi analogni zvuk i potom ga reproducirati s digitalnog medija i pri tome vjerovati da je to u svrhu kvalitete... to je definitivno stvar uvjerenja. Ja do sada nisam vidio da je netko doshao do ovakvog zakljuchka osim onih koi su u doba digitalne revolucije i lako dostupne tehnologije imali studio pun teshko dostupnog (skupog) hardvera. Osim takvih ima i onih koi s time nemaju iskustva ali generalno vjeruju u "kolko para - tolko muzike" pa su i sami tog mishljenja.

Ono shto je objektivno jest da osim sitnih odstupanja analogije postoi josh puno razlika u usporedbi s DSP-om. Naime softver mozhe puno toga shto hardver nie u stanju. Opchenito nasljedne tehnologije imaju vishe moguchnosti od prethodnih, dostupnije su i svrsishodnije. Nitko ne kazhe da i zastarjela tehnologija nema nekih dobrih strana, ali malo tko od vas doma ima crno-bijeli televizor sa ekranom zakrivljenosti od 36 stupnjeva samo zato shto ima taj neki analogni feeling u manualnom trazhenju kanala i odredjenoj kolichini shuma u slici. Ako netko i vozi zaprezhna kola umjesto auta to definitivno nie zbog analognog pristupa nego iz nuzhnosti.

Dakle ispada da je produkcija glazbe posebno tehnoloshko polje i tu vrijede neka sasvim neuobichajena pravila po koima je zastarjela tehnologija zapravo bolja od moderne? Ili mi je neshto promaklo?