[SHIVA]

Da. Stvar je na zhalost vrlo ozbiljna. Pokushat chu odgovorit najbolje shto (trenutno) znam. Ovih dana mi je takav kaos u glavi od silnih podataka na ovu temu pa se duboko nadam da nechu neshto falit.

1. Cubase u VST instrumente shalje midi note. One same po sebi ne definiraju osnovnu frekvenciju vech ona ovisi o tuningu svakog VST-a zasebno. No midi note definiraju temperament ljestvice (razmak medju tonovima), a u kombinaciji sa chinjenicom da 95% VST-a nema moguchnost "nashtimavanja" ispada da niti jedan sekvencer nie u stanju reproducirati ispravno tonove osim ukoliko se sam ne potrudish i nekako "zaobidjesh" standarde.

Dosta sprava nudi vishe ili manje komplicirane metode ispravaka, i to (koliko sam do sad primjetio) poglavito FM synthevi. Dakle moguche je i u Cubase-u reproducirati ispravne (prirodne) tonove ukoliko se izborish sa samim VST-ima i podesish ih kako treba.

2. Po pitanju glazbe snimljene iza 1930-ih... boim se da si u pravu. Standard 440 Hz je usvojen 30-ih godina ali puni zamah je dobio ranih 50-ih. Osim gudachkih instrumenata (koi nemaju pragove niti definirane tonove) chak i klasichne izvedbe su zakinute ovim standardom. Poznata problematika fuge u B molu (dakako) prestaje biti problematichna kad se instrument nashtima na 432 Hz.

Ono shto ljuti vishe od glazbe snimljene na loshe nashtimanim instrumentima jest chinjenica da se SVI klasichni instrumenti posljednjih 60 godina proizvode prema nepotrebnom i loshem standardu. Gitaru mozhemo donekle i nashtimati prema 432 Hz, ali zhice su dizajnirane da optimalan zvuk daju pod opterechenjem tuninga na 440 Hz. Analogni synth koi nema tuning sa rasponom od minimalno +/- 8 Hz i nema neke shanse da se nashtima. Tuning oscilatora u tonovima (centima) ne pomazhe jer ta kontrola za jedan cent uzima stoti dio "standardnog" tona na 440 Hz a taj je neshto vechi (dulji) od tona mjerenog od 432 Hz. Sredishnja oktava bude OK, susjedne ajde-de, a dve oktave ispod ili iznad se gubi svaki smisao. Duhachke instrumente da i ne spominjem...

Kao da sve ovo nie dovoljno izgleda da je doshlo i do josh jedne "pogreshke". Koliko sam shvatio sam temperament "standardne" ljestvice onemoguchava sviranje "perfect fifth" i "fourth" intervala i ta "nepravilnost" zapravo omoguchava the "circle of fifths" ili veterinarskim rjechnikom recheno, kvintni i kvartni krug temelje se na ovoj nepravilnosti. Ako oktavu mjerimo od 54 Hz i koristimo nelinearan temperament umjesto kvintnog kruga dobijemo kvintnu spiralu. Krajnji rezultat ove podjele uvjetuje da su 432 Hz zapravo ton F a ne ton A. U konachnici ispada ne samo da krivo shtimamo instrumente nego mnoga klasichna djela zapravo sviramo i iz pogreshnog kljucha.

Nedavno sam kopao po kalendaru Maya i (izmedju ostalog) pronashao podatak o "svetim" tonovima te o tome koi ton odgovara kojoj osobi obzirom na "wavelenght" dana u kojem je rodjena. Naravno nisam imao u vidu ovu problematiku i "sveti" tonovi su mi zvuchali sasvim "smrtnichki" i obichno. Jucher sam ih ponovo poslushao sa nashtimanim Octopusom i ustanovio da "sveti" su tonovi Maya zapravo isto shto i harmonici 432 Hz ili rezonanca Ohm-a koju su Vede opisale terminom "prazvuk stvaranja" pred vishe od 4000 godina i koja je do danas ostala "mantra svih mantri" u istochnjachkoj teologiji. I Maye i Hindu narodi su razvili matematiku koja se temelji na broju 8 i njegovim harmonicima. Fibonachijev niz u sebi takodjer sadrzhi ove harmonike. Piramide Maya i Egipchana vechinom u bazi imaju 432 nechega (mjere se razlikuju ali broj mjernih jedinica je isti) ili neki od umnozhaka tog broja. Duljina stranica prema vrhu takodjer odgovara ovim harmonicima, a oko toga se zapravo vrti i Pitagorin pouchak i Rudolfov Pi.

Da niz zanimljivosti tu ne bi stao i Albert Einstein je primjetio da je brzina svjetlosti zapravo harmonik iz ovog niza, a izgleda i da je nash chitav organizam sazdan na matematichkim zakonima koje su Fibonachi, Vede i Maye opisali jednako, no svaki na svoj nachin i u svoje vrijeme.

Da bi pogreshku okarakterizirali kao namjernu potrebno je imati motiv. Ako ovo nie motiv onda se stvarno radi o najvechoj nespretnosti i nekompetenciji ove civilizacije i glazbenika "modernog" doba.