Na zhalost nemoguche je napraviti objektivnu razliku izmedju jednih i drugih. No subjektivna razlika vech postoi. Na jednom hr forumu dosta mladih producenata aplouda svoje stvari i za razliku od mnogih drugih foruma dobro prihvachaju konstruktivne kritike. Barem 75% stvari je napravljeno puzzle logikom. Par loop-ova i svega (ako uopche) par elemenata "ruchno" dodanih i "odsviranih". U takvim stvarima se jako osjeti razlika izmedju relativno jasnih i dobrih loop-ova i bitno loshije kvalitete ostalih "ruchno" dodanih elemenata. Niti jednom se nisam ustruchavao iznjeti mishljenje i niti jedan od autora nie skrivao chinjenicu da uglavnom koristi loop-ove.
Ipak prosjechan slushatelj teshko mozhe dochi do ovakvog zakljuchka. Oni jednostavno sude po tome svidja li im se glazba ili ne i nisu opterecheni kolichinom umjecha i znanja ulozhenog u sam produkcijski postupak. Iako me to ponekad i ljuti moram rechi da je ovaj pristup u konachnici jedini i ispravan. Sve nas ponekad smeta shto vrlo kompleksne stvari budu manje zamjechene od nekih jednostavnih i predvidivih (kopiranih). Mnogi svoj rad i usmjere prema tom "zlatnom" presjeku izmedju kvalitete, ulozhenog truda i vremena i ochekivanja trzhishta. To zovemo komercijalna glazba i o tome se vech dovoljno govorilo.
Ja sam svojevremeno puno razmishljao o ovoj temi i s godinama sam doshao do nekakvih univerzalnih zakljuchaka koje chu pokushat iznjet onim redom koim su razvijani.
Osnovni faktor koi utjeche na razvoj producenta jest MOTIV. Motiv oblikuje glazbu daleko vishe nego osobni afinitet onoga tko je producira i odredjuje omjer ulozhenog truda i vremena. Dva su bitno razlichita modela:
a) ako su motivi novac, slava, popularnost, status na sceni i sl. tada je rezultat definitivno komercijalan. Svjedoci smo desetcima projekata i producenata koi mjenjaju stil i izrazhaj onako kako to diktira trenutni afinitet masovnog auditorija. Takvi se uvijek krechu u provjerenim okvirima s tek par % osobne kreativnosti, a chesto i tih par % nisu u stanju kvalitetno popuniti o chemu svjedoche tisuche plagijata u komercijalnoj glazbi. Doista, unutar skuchenih okvira "pomodne prihvatljivosti" teshko je izmisliti bilo shto revolucionarno. Sjetimo li se k tome da u pozadini komercijalne glazbe zapravo stoje financijski motivi jasno je otkud toliko "posudjenih" refrena i melodija. Takva vrsta produkcije bitno smanjuje omjer ulozhenog truda i zarade, a smanjuje i moguchnost da se masama neche svidjeti jer (barem) jednom im se vech svidjela ta ista melodija.
b) ako je motiv umjetnichke naravi i neopterechen zaradom tada producent ima daleko "slobodnije ruke". Chak ako je motiv i puka zabava shanse da rezultat bude komercijalnog okusa su drastichno smanjene. Ponavljanje i kopiranje vech postojeche glazbe je vrlo dosadno jer zahtjeva solidnu tehnichku potkovanost a ne ispunjava zhelju za zabavom ili kreativnim izrazhavanjem. Ono shto je problem kod ovog tipa producenata je uchestali izostanak tehnichke potkovanosti. Chitanje manual-a i prouchavanje valne fizike rijetko kome spadaju u "top 10 zabavnih stvari koje volim raditi". Izuzetci postoje, bash kao i u komercijalnim vodama, ali tek toliko da utvrde pravila. Osim toga, s obzirom da takvi producenti nisu opterecheni izdavanjem stvari i albuma vech to rade za svoj gusht ili iz zabave... tko kazhe da u svijetu ne postoje tisuche extra talentiranih producenata chija glazba nikad nie napustila njihov HDD i eventualno krug prijatelja?
Ono shto postaje savrsheno jasno jest chinjenica da bi svaki producent u shto ranijoj fazi trebao izvrshiti jednu objektivnu samo-analizu i ustanoviti koi su doista njegovi motivi. Ako je to zarada onda treba pristupiti s praktichne strane, skratiti izmishljanja tople vode i fokusirati se na krajnju isplativost radije nego na glazbeni dojam. U protivnom che rezultati izostati jer kompromis izmedju "komercijalno isplativog" i "umjetnichkog" obichno ispadne pretenciozan, neslushljiv, neozbiljan, neinteresantan ili kombinacija vishe navedenih karakteristika. U najboljem sluchaju bude "skoro pa dobro", a svi znamo da zec kojeg smo SKORO ubili je definitivno i dalje u shumi.
Oni koi odluche da glazbu rade zbog sebe i s (recimo) umjetnichkim motivom moraju se unaprijed pomiriti sa chinjenicom da bi njihov rad lako mogao i vjerojatno i hoche ostati nezamjechen od shire javnosti. Treba shvatiti da je izdanje na nekom komercijalnom label-u sve samo ne potvrda kvalitete i da je u tom sluchaju to krivi nachin za prezentiranje glazbe auditoriju. No takodjer nam mora biti jasno da ako nechija glazba postane uistinu dobra i vrijedna pazhnje ona che i bez angazhmana autora pronachi put do auditorija. P2P mrezhe su tehnichki model telepatije i kolektivne svjesti koi che uskoro doista postati globalan, a u nekoj skorijoj buduchnosti moglo bi dochi i do preskoka s tehnichkog na organski model kolektivne svijesti. Neovisno o njenoj tehnichkoj ili organskoj osnovi kolektivna svjest che momentalno postati svjesna kvalitetne glazbe ma gdje ona lezhala i koliko god zaboravljena bila. Sukladno tome auditorij che biti kolektivno svjestan i tehnichke i umjetnichke vrijednosti te osnovnog motiva s koim je glazba napravljena. Danas je to "vidljivo" samo kolegama iz branshe, ali u kolektivnoj verziji buduchnosti ono shto ja vidim biti che svima vidljivo i obratno.
Moja poruka svima onima koi razmishljaju o tome kako napraviti razliku izmedju "ovih" i "onih" je sljedecha; razlika vech odavno postoji samo trenutno nie vidljiva. Sve shto se bazira na nevidljivosti postaje besmisleno jednom kad sve postane vidljivo, a iz dana u dan smo sve blizhe takvom drushtvu. Slijedite iskljuchivo vlastite motive i zapamtite da se svaki trud na kraju isplati. Ovo je izvrsno vrijeme za sve otvorene i kreativne ljude, a sve je manje mjesta na svijetu za one koi to nisu i za one koi zhive od trgovanja tudjim radom i kreativnoshchu.
This is a great time to be alive
ps: nadam se da nitko ovo neche shvatiti osobno jer apsolutno nemam takvih namjera.