[SHIVA]

Ne znam kakvu glazbu rade navedena dvoica. Poneki DJ doista i postane producent, a nekima je produkcija bila i primarna djelatnost a DJ-ingom su se izborili za scensku pozornost. Ne kazhem da ova dvoica nisu dobri producenti (trebalo bi poslushat neshto pa ocjenit) ali generalno vrhunski DJ-ing nema nikakve veze s produkcijom!

Pushtanje muzike zahtjeva malo spretnosti sa 2 gramofona ili CD playera, a produkcija muzike zahtjeva barem osnovno glazbeno obrazovanje, minimalno poznavanje fizike zvuka, poznavanje alata i u konachnici neshto kreativnosti i sluha. Te dve profesije apsolutno nisu srodne. Kao da usporedimo kino operatera i rezhisera. I jedan i drugi se bave filmom, ali tu svaka slichnost prestaje.

Komercijalna vrijednost koju ima vrhunski DJ jest njegovo ime... to je "brand name". Ultrapopularni dj se uvijek "posveti" i produkciji i stotine mladi wanna be DJ-a kupuje ploche svoih idola. Jednako tako popularni producenti gotovo uvijek krenu u DJ vode ili iz nekog Ableton-a sviraju "live". Kad jednom stvorish "brand name" sljedechi korak je exploatacija "srodnih" trzhishta. Diskografija elektronske glazbe je puna ovakvih primjera. Techno scena pogotovo.

Na primjer "legendarni" DJ RUSH! Rijech je o debilu koi je uvjeren da se DJ mixer ispravno koristi tako da master digne do kraja, gain od kanala do kraja, bass do kraja i srednje i visoke na tri chetvrtine. Led diode na kanalu i na masteru moraju "titrati" izmedju 9 i 10 i niti u jednom trenutku mixa ne smiju napustiti podruchje "crvenih lampica". Ukoliko vlasnik kluba nie bio informiran na vrijeme ova "legenda" redovno izgori poneko pojachalo i barem nekoliko zvuchnika. Pred par godina je u zagrebachkom "Best"-u spalio pola ozvuchenja, a njegovi fanovi su bili odushevljeni time. Citiram: "ej stari tako je nabij'o da je skurio pol zvuchnika. Lik je zakon!" Iz ovoga je vidljivo kolika je kritichnost publike i shto se zapravo cjeni kao DJ kvaliteta. DJ Rush je takodjer uspjeshan producent i prodao je dosta plocha. Ne znam tko mu je napravio te stvari, a vjerojatno ne zna niti on... on je tu samo da udari "brand name" i potpishe plochu.

Takvih primjera ima i kod nas... DJ Mark Grabber je izdao nekoliko stvari koje su prema njegovim "predloshcima" isproducirane u Londonu uz "sitnu" novchanu naknadu za koju su se producenti odrekli autorskih prava. Dobar poslovan potez za nekoga tko zhivi od i na sceni, ali bilo bi naivno vjerovati u "srodnost" DJ-inga i produkcije.

DJ-i izdaju singlove u tirazhi od 500 do 2000 vinila i to kupuju uglavnom drugi DJ-i i klinci koi to nastoje biti. Zapravo je to vrlo malo trzhishte i velik broj izdanja se radi na copy/paste tehnici. Rijetke su iznimke tipa Heiko Laux, Alexandar Kowalsky i Ricardo Vilalobos koji izdaju po nekoliko kvalitetnih i prepoznatljivih albuma tokom karijere. 90% scenske produkcije je copy/paste shkart.