Simptomaticno mi je kod ljudi "od napolje" da svi kukaju i svi pominju krizu i svi su nezadovoljni, a jos niko nije batalio ovaj posao i otvorio piljaru ili bakalnicu...
Nemoj da shvatas ovo licno, jer je to moje neko uopsteno razmisljanje.
Jedino nezgodno je sto takve price ljudi iz posla deluju deprimirajuce na one koji tek treba da se dokazu. Ili bas tako i treba da deluju? Industrija je nemilosrdna i ne preza ni od cega, pa ni od izmisljanja prica, a ljudi lako povodljivi, pa ih iz najbolje namere plasiraju i daju im legitimitet, ne znajuci da rade potpuno suprotno.
Licno mislim da izdati album nikad lakse nije bilo, ali je jedina otezavajuca okolnost sto se ponuda drasticno povecala, pa izdavaci obaraju cene i zajebavaju malo vise.
Ipak, setimo se osamdesetih. pa cak i devedesetih godina...
Koliko je tada trebalo truda, rada, novca i vremena da se jedan bend ili pevac izdvoji iz anonime i da izda plocu?
Neuporedivo vise
.
Naravno, Kada bi se to desilo, on je sticajem okolnosti MORAO da zaradi novac, jer izbor nije bio toliko velik, nije bilo toliko zanrova, toliko medija i ljudi su bili uglavnom grupisani na par mesta gde su se desavale stvari, pa su samim tim i bolje pratiili zbivanja na sceni.
Mislim da je jedno tacno. Muzika je definitivno na prekretnici i muzicki biznis, tj ljudi gledaju da tranziciju prebole sto lakse, ali isto tako mislim da ce se u narednom periodu desiti nesto mnogo bitno za muziku, jer kada das ljudima sve, kao sto je to sada slucaj, jedinu razliku u zvuku mozes da dobijes znanjem i talentom.
Mislim da ce tehnika neminovno postati sekundarna i da ce se desiti da muzicari biraju saradnike po kriterijumu koji je mnogo zdraviji nego "Ej, snimam plocu u studiju od 2.000.000 evra".
Cisto jedan optimisticki osvrt
