Quote:
|
Originally Posted by Nedim76
EQ i COMP redosled, ne slazem se sa time sto je navedeno, jer u vecih slucajeva bolje je COMP prvo pa onda EQ zbog nekoliko razlicitih razloga.
Jedan je:
Uradio si EQ na traku il MASTER, i sta onda kad compressor udari? I uhvati te SREDNJE FREKVENCIJE koje su jace il VISOKE? Ovo sam testirao milion puta, i cuo i video od VRLO ISKUSNIH MIXERa.
Jer kad se signal prvo COMPRESIRA, dotera sve jacine i dinamike tog signala, pa onda das EQ i doteras sve frekvencije, znajuci da COMP ima veliki UTICAJ na frekvencijama tek se onda dobija ono sto se zeli. Obratno dobices sve kako zelis na EQ al kad COMPRESSOR krene posle toga, odose sve FREKVENCIJE gde ne treba.
Zar to nema nikaku smislu?
|
mozhda upadam u staru raspravu, ali ja sam nov pa mi je i ova tema nova
Dakle i EQ i Comp jako utjechu na frekvencije... to je jasno! Ne znam zashto nikome nie palo na pamet da u lanac stavi EQ - Comp - EQ!? Ja to redovito radim, i to iz vishe razloga:
1. ako traka sadrzhi BILO KAKAV vishak (recimo oko 250 Hz, 1 kH...) najbolje je vishkove rjeshiti prije komprimiranja. Komprimiranje smanjuje dinamichki raspon shto znachi da che nakon kompresije "vishak" frekvencija biti tezhe precizno odstraniti. Recimo da mutan snimak prije kompresije mozhemo rjeshiti gotovo "naslijepo" stishavajuchi 250 Hz za 2-3 dB, no nakon kompresije je potrebna daleko suptilnija intervencija, a rezultat svejedno ne bude dobar kao kad se EQ napravi ranije.
2. Komprimiranjem snimka remeti se tonalni balans. Ma koliko dobro komprimirali traku odredjene frekvencije che se "zguzhvati" tokom komprimiranja pa je izuzetno korisno SUPTILNO EQ-ati snimak i nakon kompresije. Jasno, EQ-om radije stishavati nego pojachavati.
3. Jedna od posljedica smanjivanja dinamike na snimci je i zasichenost niskim frekvencijama (ispod 50 Hz) koje nakon komprimiranja budu bitno glasnije u odnosu na izvorni snimak. Frekvencije ispod 50 Hz odnose velik dio snage na pojachalu, a rijetko koi sound sistem ih uopche reproducira. One ispod 30 Hz gotovo i ne chujemo. Nakon kompresije ja obichno koristim PSP Master-EQ chiji low pass filter sezhe do 30 kH i omoguchava mi da ga postavim na 24 kH, a hi pass filter podesim na 32 ili 64 Hz. Obichno je dovoljan 12 dB slope, ali po potrebi koristim i 24 dB (elektronska glazba zna imat puno vishkova ispod 50 Hz). Iskustvom sam primjetio da obostrani filter (hi i low) odlichno rjeshavaju poremecheni tonalni balans nakon kompresije, posebno ako vodite rachuna o broju izfiltranih oktava i nastoite to uchiniti "simetrichno".
Dakle, ne vidim chemu polemika oko redosljeda. Ochito je da EQ ima svrhu i prije i poslje kompresije, a ne vidim razloga da se tako i ne koristi.
---
Osim vech ranije napisanog vidim da nitko ne spominje psihoakustiku i manipuliranje tranzientima, harmonicima i samim attack-oma audio snimke!? Stvari koje se teshko ili nikako rjeshavaju kompresijom i EQ-om se mogu rjeshiti aktiviranjem "mrtvih" tranzienta (ekvivalent za audio attack) i/ili dodavanjem par posto harmonika u visoke frekvencije. Otprilike taj princip rada koriste BBE Sonic maximizer ili Aphex Aural Exciter, ali s njima nema precizne kontrole vech rade na "idiot proof" sistemu. No postoje plug-inovi poput Transient designer, Dominion, PSP Mix Pack i sl. pomochu koih se tupi i mrtvi snimci mogu vratiti u zhivot i bez puno EQ-anja i kompresije.
IMO, kompresija je izrazito agresivan proces, a limiting jedini agresivniji od kompresije. Osobno ih nastoim primjenjivati shto ja manje moguche, i to na idealan mix. U takvom sistemu rada multiband kompresor je apsolutno nepotreban. Limiting radim sa L3, ali treshold NIKADA ne spushtam ispod 2,5 dB. Ukoliko se pokazhe da sa -2,5 dB ostaje josh "mjesta" vratim se na EQ i komprimiranje. Pouzadno tvrdim da limiting sa L3 s vishe od -2,5 dB stvara distorziju iznad 1 kH, a to je mudro izbjechi. No unutar raspona od 2,5 dB je L3 nenadjebiv.