Sto se tice multiband kompresije, ja je ponekad koristim, i to samo u krajnjem slucaju. Evo zasto: ako slucajno dobijem vec gotov miks koji vise nema prostora za remix, kod koga je bas na primer izrazen u odnosu na druge delove spektra, cjilj mi je da njega kompresujem malo jace, a da srednji i visoki frekventni opseg uopste ne kompresujem, nego mozda cak da radim malu ekspanziju (obrnutu kompresiju, pojacavanje u odnosu na treshold). Ako imate waves c4 probajte, cisto da biste videli mogucnosti.
Ja gospon' Manley, kao sto vidite, uopste ne optuzujem, samo govorim o nekim cinjenice o digitalnom procesiranju. Pravilo je uvek da je sto manje uvek bolje. Kratko cu obrazloziti svaku stavku koju sam naveo i vas komentar:
Fajl se naravno duplira u velicini ako je prebacen sa 16 na 32 bita, to je naprosto matematika. Kada je fajl jednom vec snimljen u 16 bita, sto odgovara dinamickom opsegu od oko 100db, njegovom prostom konverzijom u 24 ili 32 bita sto odgovara 140dB se sa dinamicke strane ne dobija nista, jer je fajl samo konvertovan, osnovna informacija se nije promenila. Host program radi interno na 32 ili 64 bit preciznosti, tako da svaki efekat koji je primenjen nece dovesti do izoblicenja osnovne informacije, ma u kom formatu bila.
Semplrejt je brzina uzorkovanja zvuka po sekundi. Dakle, kada radimo na 44100khz imamo 44100 delova u sekundi.
Koliko se ja secam (mada vec dugo ne radim ni sa wavelabom ni sa sforgeom) oni sve operacije koje rade na fajlu ustvari rade ne direktno na fajlu koji se ucita, nego na njegovoj kopiji, koja je 32bitna ili se podesi u okviru programa. Tek kada se fajl snimi na hard disk u novu ili staru verziju, njemu se dodeljuje zeljeni broj bita (8, 16, 24, 32).
Moja poenta oko DC ofseta je samo da se ne sme zapostaviti, da se na njega treba obratiti paznja. Danasnji AD konvertori imaju izuzetno nizak DC ofset, ali ga oni ne otklanjaju na materijalu koji vec imaju. Kada radimo u digitalnom domenu, izuzetno niske frekvencije mogu uticati na dobijeni rezultat. Ako npr. radim na nekom miksu ciji fajlovi imaju izrazen dc i izuzetno niske frenvencije koje definitivno ne uticu na njegovu percepciju, cilj mi je da ih skinem, jer ce one samo smetati kada treba da namestim kompresor, ekvilajzer ili prostorne efekte. Miks koji dobijem i dalje ostaje u digitalnom domenu, on se konvertuje samo kada ga slusam preko DA konvertora, tako da zelim da bude sto cistiji pri pustanju. Snimite npr. neke komercijalne ili besplatne vst instrumente u fajl na disku i analizirajte dc i obratite paznju na ultraniske frekvencije (<20hz), iznenadicete se koliko su zastupljene. Bolje je sve nepotrebno ocistiti u startu!
I postojeci fajl je nekada morao biti snimljen. Headroom od 0.4dBfs (mislim da normalizujete po digitalnoj skali) smanjuje dinamicki opseg fajla na samo 0.6 db od probijanja. Po meni licno, ako se vec mora raditi normalizacija, treba da se radi samo ako je fajl (ili snimak) ekstremno slab dakle neupotrebljiv za primenu u konkretnom miksu. Ne treba svi instrumenti da idu do 0db peak-a. Kako bi zvucalo kada bi se npr. flauta normalizovala do 0dBfs. Sama bi zvucala mozda ok, ali u miksu bi odjednom ispala najjaci instrument. Moja poenta je zasto je pojacati da bi se opet utisala. I da, naravno, oslanjati se na brojeve kod muzike je u potpunosti nebitno, ako se radi normalizacija logicnije mi je da se ostavi mozda i tri decibela i vise za primenu efekata direktno na fajl.
Sto se tice limitinga, ima tu jedna zackoljica. Limiting reze peakove, i to nekada prilicno brutalno, ali kompresor to radi vrlo elegantno i gotovo prirodno. Za mene je ovo mozda vise stvar ukusa, jer kada radim miks tezim nekoj prirodnosti, makar radio i elektronsku muziku. Pumpanje je efekat koji se dobija kratkim releasom i attackom na kompresoru, ako je release duzi (podesi se otprilike srazmerno brzini pesme ili nacina sviranja muzicara i instrumenta) pikovi su kontrolisani, tako da pumpanje nestaje. Po meni limitiranje jedino ne sme biti pravilo, jer je u potpunosti destruktivno! Danasnji AD\DA konvertori su suvise dobri da bismo mi morali sve fajlove koje snimimo ili imamo od ranije posebno limitirati.
Mislim da sam ja ovde pogresno shvatio, ja pod imagingom mislim na kontrolu sirine audio slike, a ne pseudo efekte. Licno ne volim pseudo stereo efekte, radije koristim delay, rane refleksije i r-verbove, ako prostor nije vec snimljen.
Sto se tice eq i kompresora, ja vise volim princip koji sam objasnio zbog jednog razloga. Lakse mi je da kontrolisem sta ce mi uci u kompresor nego da posle ono sto vec kompresujem sredjujem ekvilajzerom. To mi se cini nepotrebnim. Zato je jos lepse raditi sa multiband kompresilom, jer ona daje mogucnost razlicitog tretiranja frekvencija tako sto ih sece na dafenisanim pojasima. Ali naravno, svako radi kako mu volja, muziku i volim jer nema krutih zakona, sve je pitanje vizije i ukusa.
Kada se slusa snimak van mix sobe lakse se cuju (tj ne cuju) fazni problemi, problemi sa frekvenicijama i uopste dobija se utisak koji bi imao slucajni slusalac neke muzike.
Naravno, kada ovo pisem vidim da je u sustini veci problem oko teorije nego oko prakse.
Limiting ne volim pre svega zato sto je destruktivan i jer mislim da je naneo vise loseg nego dobrog danasnjoj audio produkciji. Danasnji limiteri su stvarno sjajni i dosli su do visokih nivoa kvaliteta, kako hardverski tako i softwerski. Ali, njihovi rezultati su blago receno kontraverzni. Smanjujuci dinamiku i povecavajuci percepiranu jacinu uopste nisu uticali da se kvalitet produkcije poboljsa. Naprotiv, zbog njihovog preteranog koriscenja mislim da ce decenija za nama i sledeca patiti od hronicnog nedostatka referentnih audio naslova u popularnoj muzici, jer vlada sveopsta trka za jacinom. Trka za jacinom proizvodi preglasne mastere, upetrebljive na malom broju sistema. Najbolje bi bilo da svi radimo na referentnom audio nivou za svu pop muziku, a za to postoji vise sistema. Meni licno se najvise svidja sistem Boba Katza i jacinu miksa i mastera radim po njemu. Za one koji ne znaju, sve o ovome problemu, kao i o jos mnogo informacija mozete videti na
http://www.digido.com/.
Nadam se da sam razumljivo obrazlozio svoj nacin rada i celo pitanje oko ove izuzetno zanimljive teme, o kojoj bi se mogle napisati knjige i tomovi.
Za kraj najbitnije: sve ove tehnike i nacine nikako ne treba uzeti zdravo za gotovo, pogotovu ako ste muzicar. Muzicka produkcija, kao i uopste cela umetnost se zasniva na stalnoj inovaciji. Ja licno sam samo tehnicar, nisam ni producent ni muzicar, tako da sve o cemu govorim pricam iz tog ugla, u kome se mozda nekada polaze preterana paznja na puke cifre i "sigurnost". Ne polazite preterano paznju na to kako nesto sto radite zvuci poredeci ga sa neuporedivim, trudite se da to sto uradite radite iz srca i sa znanjem koje imate u tom trenutku. Kroz rad i ucenje, i to od svih, kako starih profesionalaca tako i potpunih amatera, sticu se znanja i ideje koje se mogu uvek primeniti u muzici, miksu i produkciji.
Toliko od mene, idem da se igram sa Osx-om, Windows mi je dosadio! Preporucujem svima koji imaju uslove, a imaju vremena i malo zivaca, da probaju, svidja mi se nacin rada u njemu.
Pozdrav svima na forumu koji budu nasli strpljenja da citaju tred i srecan rad!