Quote:
|
Originally Posted by Arthur
@anita
jest, u tome i jeste draz zivog snimanja... zato se neki od nas lome danima i nocima dok ne steknu vestinu da nateraju LJUDE da brzo i efikasno daju svoj maximum izvodjacki... TO je prava vestina snimatelja, a ne routing ili stiskanje crvenog dugmeta...
|
Pa znas sto.... razmisljala sam puno o tome. Ali ipak mislim da mi treba pomoc oko toga!! Pa ako imas ideju kako me navesti na pravi put, daj podijeli je!
Primjetila sam da imam tendenciju ljude previse opustiti, jer zelim da daju svoj emotivni, iskreni maximum, a to na kraju zavrsi na tome da se manje trude
(jebiga, kod mene je obrnuto, kad sam potpuno opustena, ja dajem maximum, a ne pod pritiskom).
Pa onda, mozda sam prepazljiva... kad vidim svog Filipa kako on dijeli poslove (na svom poslu nevezanom uz glazbu), kako im pojasni sto trazi od njih, bez vrludanja i ostavljanja previse prostora, a opet to ucini bez patroniziranja i nacina koji bi stvorio otpor u ljudima. Ali on je musko! Vi smijete biti jasni i jedna doza grubosti je kod muskarca normalna i ocekivana. Kad sam ja takva, onda ispadam pregruba.... i sad sam skroz izgubljena.
Najgore mi je raditi sa zenama i najgore mi je raditi s ljudima koji snimaju volonterski. Tada se osjecam kao da nemam pravo mrcvariti ih do kraja onako kako bi to cinila svom najboljem prijatelju ili sebi ili nekome kome placam.
Koji sam ja ustvari problematican slucaj! Lijepo mi je tata govorio da sam stvorena da zivim na pustom otoku, sama.
